Članak Kako dalje - razmatranja Ministarstva kulture i medija, arheologa te primjeri regulacija...

Kako dalje – razmatranja Ministarstva kulture i medija, arheologa te primjeri regulacija u inozemstvu – četvrti dio

Kako dalje?

Udruga detektorista Hrvatske, Udruga Balkan Imperium i njihovi članovi te ostali građani koji koriste metal detektore dio su jednog novog trenda istraživanja prošlosti. I dok je želja za sudjelovanjem u istraživanju prošlosti legitimna i poželjna, način na koji se provodi je neprihvatljiv iz perspektive arheološke struke. O tome gdje oni provode istraživanja uz pomoć metal detektora pisali smo u drugom dijelu. U trećem dijelu dotaknuli smo se složenog niza problema koji su nastali kao posljedica dosadašnjih praksi.

S obzirom na to da dosadašnja praksa korištenja metal detektora nije prihvatljiva iz metodološke perspektive arheoloških istraživanja, zatražili smo mišljenje Ministarstva kulture i medija, odnosno Hrvatskog arheološkog društva i pojedinih djelatnika iz struke.

Razmatranja Ministarstva kulture i medija

Medijsko priopćenje Ministarstva kulture i medija djelomično smo prikazali u prvom dijelu gdje smo raspravljali o popularizaciji ovog hobija. S obzirom na to kako je riječ o najrelevantnijem mišljenju, priopćenje Ministarstva kulture i medija prenosimo u cijelosti.

“…nastavno na Vaš upit obavještavamo kako je zloupotreba detektora metala i s tim usko povezana ilegalna trgovina arheološkim predmetima problem s kojim se već desetljećima suočavaju sve zemlje svijeta pa tako i Hrvatska.

Naša služba zaštite, u suradnji s policijom i Carinskom upravom, provodi mjere sprječavanja zlouporabe detektora metala i ilegalne trgovine, ali su te mjere provedive samo u slučaju dojava o radovima na terenu ili tijekom carinskih pregleda.

Ujednačavanje stava cjelokupne arheološke zajednice prema problematici korištenja metal detektora osnova je za značajniju promjenu na bolje, budući da je trenutačni pristup raznorodan.

Ministarstvo kulture i medija nema potpisane ugovore o suradnji s udrugama koje se bave uporabom detektora metala, niti su takvi ugovori predviđeni.

Propisi iz djelokruga Ministarstva kulture i medija, odnosno Uprave za zaštitu kulturne baštine odnose se samo na područja koja su pod zaštitom kao kulturna dobra i upisana su u Registar kulturnih dobara RH te je na njima strogo zabranjeno korištenje detektora metala. Na tim je lokacijama za bilo kakva istraživanja, pa tako i za uporabu detektora metala, potrebno od našeg ministarstva ishoditi odobrenje za istraživanje, ali to mogu ostvariti samo stručne osobe (arheolozi).

Sukladno navedenom, na područjima koja nisu zaštićena kao kulturna dobra nije propisano izdavanje odobrenja za bilo kakve radove, ali su sukladno zakonu svi nalazi za koje se pretpostavlja da su kulturno dobro, a nađu se u zemlji, moru ili vodi, vlasništvo Republike Hrvatske te se moraju prijaviti Ministarstvu kulture i medija.

Ministarstvo kulture i medija razmatra izmjene propisa iz svog djelokruga kako bi se ugradile dodatne odredbe kojima bi se regulirala uporaba detektora metala na arheološkim lokalitetima te su u tijeku analize propisa u zemljama EU. Dosadašnjim analizama tih propisa nisu pronađena zadovoljavajuća zakonska rješenja koja bi značajno unaprijedila sustav zaštite lokaliteta koji nemaju status zaštićenih kulturnih dobara.

Problem uporabe detektora metala prisutan je na čitavom području EU, ali i znatno šire, te svi dosadašnji napori i pokušaji rješavanja tog problema nisu značajno smanjili ugrozu lokaliteta.”

Arheolozi i muzealci

Hrvatsko arheološko društvo navodi kako je svjesno problema koji su nastali slobodnim korištenjem metal detektora te da će o ovom problemu raspravljati na skupu društva. Riječ je o znanstvenom skupu (5.-9. listopada 2020.) pod naslovom “Arheološka istraživanja u Sisačko-moslavačkoj županiji” prilikom kojeg će se održati okrugli stol (8. listopada 2020.) pod naslovom “Detektori metala i arheologija – prijedlog stručnih okvira u postupanju”.

Na okruglom stolu sudjelovat će djelatnici Ministarstva kulture i medija mr. sc. Zoran Wiewegh (glavni konzervator) i Andrea Cukrov (voditeljica Odjela za arheologiju) te dr. sc. Ivan Drnić (viši kustos, Arheološki muzej u Zagrebu), dr. sc. Saša Kovačević (viši znanstveni suradnik, Institut za arheologiju) i dr. sc. Hrvoje Potrebica (izvanredni profesor, Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu).

Glavni je argument detektoraške zajednice kako velik dio arheoloških lokaliteta nema status zaštićenog kulturnog dobra (nisu u Registru kulturnih dobara). Unatoč tome, svaki lokalitet, bio zaštićen ili ne, je nacionalno blago i baština Republike Hrvatske i za svaki treba odobrenje za istraživanje koje može raditi stručna osoba.

Pojedini arheolozi s kojima smo razgovarali slažu se kako je ova praksa neprihvatljiva te da dugoročno donosi više štete nego koristi, kako lokalnoj zajednici tako i široj javnosti. Pojedine lokalne zajednice sve više shvaćaju kako regulacija na nižoj razini može suzbiti detektoraške djelatnosti, stoga lokalitete štite kao dobra od lokalnog odnosno regionalnog značaja.

Poslali smo i upit Muzeju Brodskog Posavlja na ovu temu. Tom prilikom, odgovorio nam je ravnatelj, prof. Hrvoje Špicer. Podsjeća kako su nalaznici (ne nužno samo korisnici metal detektora) arheoloških nalaza od kulturno-povijesnog značaja dužni iste kao vlasništvo RH predati nadležnoj muzejskoj ustanovi radi obrade, čuvanja, katalogizacije i sličnog.

Pri tom, ne radi se o nikakvoj formalnoj suradnji već izvršavanju zakonskih obaveza. Osoba koja predaje predmet nadležnoj ustanovi pritom ostavlja osobne podatke i lokaciju, a stručna osoba procjenjuje predmet te ako je zanimljiv provodi ga kroz redovnu proceduru. Smatra kako muzealci odnosno arheolozi pritom nisu zadovoljni postupanjem. Razlog tomu je što se detektori metala mogu slobodno nabavljati na tržištu, dok s druge strane ne postoji obaveza rada pod stručno-tehničkim nadzorom.

Naposljetku, vrijedi ponovno citirati izvještaj dr. sc. Saše Kovačevića pod naslovom “Konferencija “Guardians of the Context” – Towards a (more) responsible use of European cultural heritage (Ljubljana, 6.4.2018.) i osvrt na problematiku ilegalnog detektoriranja metala na arheološkim lokalitetima u Republici Hrvatskoj” objavljen u Obavijestima Hrvatskog arheološkog društva 2018. godine:

“Stav arheologa mora biti da je sasvim nebitno u kojoj mjeri – da li prokopavajući 8 m duboki bunar na vrhu jalžabetske Gomile ili ukopavajući se vojnom lopatom „samo“ 50 cm u neko nizinsko srednjovjekovno selište – netko bez potrebnih znanja i vještina, bez osnovnih legalnih pretpostavki, zadire u arheološke slojeve registriranih ili neregistriranih arheoloških lokaliteta iste uništava i čini kulturocid. 

I uistinu, detektor metala, lopata ili bager samo su alati, isto kao što su rekognosciranje, sve vrste neinvazivnih prospekcija, probno istraživanje i sl. alati u rukama arheologa. Ponovo, bitno je tko taj alat drži u rukama.”

Primjeri suradnje iz inozemstva

Primjeri suradnje arheologa i javnosti postoje u inozemstvu, no nismo ih sve mogli obraditi za potrebe ovog serijala. Ipak, pronašli smo neke zanimljive. Riječ je o primjeru lokalne suradnje u Mađarskoj, svojevrsnom vodiču za korištenje metal detektora i utjecaja na arheološku baštinu nastalom u Irskoj te javnoj bazi arheoloških artefakata iz Velike Britanije.

Mađarska – Ferenczy Museum Centre

Kako arheolozi mogu surađivati s detektorašima, dokazuje lokalni primjer iz Mađarske. Ferenczy Museum Centre u blizini Budimpešte je zaključio kako se istraživanje arheološke topografije poklapa u nekoliko slučajeva s aktivnostima detektoraša.

Naime, oni svojim šetnjama po krajoliku provode svojevrsna arheološka istraživanja – traže ostatke ljudskih aktivnosti i pritom ih prikupljaju. Većina nalaza je pomaknuta poljoprivrednim ili drugim djelatnostima (npr. erozija) iz svog izvornog mjesta. Unatoč tomu, ti nalazi imaju vrijednost i trebaju naći svoj put do arheologa i muzeja. Stoga je Ferenczy Museum Centre odlučio surađivati s detektorašima, ali pod uvjetom da svoje aktivnosti provode u skladu s pravilima o zaštiti baštine.

Uvjeti suradnje

Jedan od osnovnih preduvjeta je bio da detektoraši svoja terenska istraživanja provode u koordinaciji s nadležnim arheolozima. Također, uvjet je bio i da se odreknu preprodaje nalaza, privatnih kolekcija te da nalaze prijave muzeju i pritom podijele sve relevantne informacije.

Na temelju ove suradnje nastalo je mnogo novih izložbi, te su spašeni i pronađeni mnogi novi nalazi. Ovime je muzej zapravo pogodio zlatnu sredinu. Sredinu između totalne zabrane koju bi javnost teško razumjela i potpune liberalizacije koja bi unutar struke bila teška neodgovornost. Kako su uspjeli postaviti ovako uspješan sustav suradnje?

Uvjetima i jasnim smjernicama. Konzistentan dvogodišnji rad na programima arheološke topografije, iskopavanjima ili sudjelovanjem na kulturnim događanjima je zapravo uvjet za suradnju. Najzanimljiviji detalj je da oni koji su regrutirani uopće ne smiju donijeti detektor prvu godinu. Mogu ih koristiti tek druge godine i to jedino tijekom grupnih pregleda terena.

Dakle, tek nakon dvije godine tijekom kojih se stvorilo obostrano povjerenje te je kandidat stekao osnovna znanja o arheološkom rekognosciranju, raspoznavanju lokaliteta te profesionalnoj dokumentaciji dobiva priliku potpisati svojevrsni ugovor.

U te dvije godine kandidati slušaju i teorijska predavanja na temu arheoloških artefakata. Tu su i načela dokumentiranja lokaliteta i arheoloških materijala te javne arheologije. Ovime se pruža znanstvena strana arheologije, dok se praktični dio odrađuje na arheološkim iskopavanjima.

Ministarstva kulture i medija
Foto: Predavanje održano zainteresiranima građanima za suradnju (Hungarian Archaeology Journal, Autumn 2017.)

U dvije godine stvara se zajednica detektoraša i arheologa koja nije jednostrana već obostrana na temelju aktivnosti koje se provode. U ovom aspektu javne arheologije nije riječ o ostvarenju akademskih ciljeva već kreiranju vrijednosti te izgradnji društva ili zajednice. Samim djelovanjem razvija se i javna svijest o arheološkim lokalitetima. Razvija se i svijest o njihovoj ugroženosti građevinskim djelatnostima te potrebi za arheološkim istraživanjima i financiranjima.

Ugovorom koji potpisuje s nadležnom institucijom, osoba koja je bila metal detektoraš sada ima priliku pomoći u drugim rekognosciranjima van poznatih arheoloških lokaliteta/krajolika bez terenskog nadzora arheologa. U slučaju sumnje na neovlaštena istraživanja, koja nisu prijavljena nadležnima ili pak sudjelovanje u preprodaji – ugovor se raskida. Pod ovim ugovorom oni imaju priliku koristiti metal detektor u administrativnim granicama muzeja, uglavnom tamo gdje i imaju prebivalište.

Rezultat ove ugovorne suradnje je da osoba koja je prije bila detektoraš sada postaje zaštitnik određene mikroregije. Edukacijom se postiže regrutacija legalnih detektoraša i njihova dominacija nad ilegalnim detektorašima. Suradnja s detektorašima sad više nije na nivou pojedinačnih i izoliranih akcija. Riječ je o dugoročnoj suradnji u okviru arheoloških djelatnosti na tom području.

Osim što su privukli one koji su prije slobodno detektorirali, ovime su privukli i one kojima je ovaj hobi bio zanimljiv, no zbog sive zone sami se nisu odlučili na to. Integracijom u legalne okvire uz pomoć edukacije javnost je dobila mogućnost sudjelovanja u istraživanju zajedničke prošlosti.

Irska – National Monuments Service

Sredinom kolovoza ove godine, Irska je imala mnogo prijava neautoriziranog korištenja metal detektora. Rezultat je tzv. manual, odnosno vodič za građane pod naslovom “Advice to the Public on Use of Metal Detection Devices and their Impact on our Archaeological Heritage”.

U tom dokumentu koji je izdao National Monuments Service jasno se objašnjava zašto se ne smiju koristiti metal detektori. Navodi se kako članstva u raznim udrugama i organizacijama ne mogu biti temelj korištenja detektora. Dapače, potrebno je ishoditi posebnu dozvolu nadležnog ministra.

Nadalje, objašnjava se utjecaj korištenja metal detektora na arheološku baštinu i što učiniti ako se pronađe arheološki lokalitet ili objekt. Spominje se i kakvi su zakoni te kome prijaviti pronađene arheološke nalaze. Riječ je o jednostavnim pitanjima s poprilično jasnim i nedvosmislenim odgovorima.

Portable Antiquities Scheme – Velika Britanija

Velika Britanija trenutačno ima jedan od najliberalnijih zakona po pitanju korištenja metal detektora. Odnosi arheologa i metal detektoraša sežu još u kasne sedamdesete godine prošlog stoljeća. Naime, tad je započela i svojevrsna kampanja arheologa pod nazivom STOP (Stop Taking Our Past).

Kako situacija nije crno-bijela pokazuje i nedavni apel dobrotvorne organizacije English Heritage koji brine za preko 400 povijesnih spomenika. U veljači ove godine izvijestili su kako 2019. bilježe povećan broj ilegalnog korištenja metal detektora. Poglavito u vidu nighthawking detektoriranja (noćnog detektoriranja zaklonjenog od očiju javnosti).

Foto: Portable antiquities scheme (RCM)

Ono po čemu su Engleska i Wales poprilično jasno i nedvosmisleno uspješni jest – Portable Antiquities Scheme. Riječ je o javnoj bazi podataka nastaloj u suradnji British Museuma i National Museum Walesa. Cilj ove stranice je angažirati širu javnost (ne samo korisnike metal detektora) u prijavljivanju slučajno pronađenih arheoloških nalaza. Baza u ovom trenutku ima preko 1 500 000 registriranih objekata.

Zaključna razmatranja

Sad kad smo upoznati sa širinom i dubinom problema korištenja metal detektora postavlja se pitanje kako dalje? Moramo biti svjesni kako arheologija nije predmet interesa samo onih u struci, već svih građana Republike Hrvatske. Brojni su primjeri lokalnih zajednica koje su kvalitetno iskoristile arheološke lokalitete za brendiranje u kulturno-turističkom sektoru. Lokaliteti su dobro iskorišteni i za lokalni život odnosno razvoj.

No, interes za istraživanje prošlosti podrazumijeva i odgovornost. Naposljetku, praksa korištenja metal detektora u suradnji sa zajednicom je posvjedočena u nekim drugim državama te je moguća. Ne možemo očekivati od pojedinaca da završe fakultete i posvete život terenskoj arheologiji kako bi istraživali prošlost.

U ovom slučaju riječ je o ljudima koji nisu zainteresirani za preprodaju, kolekcionarstvo ili lov na blago. Takvi, mogu i moraju dobiti priliku sudjelovati u otkrivanju zajedničke prošlosti. Upravo se zbog nejasnih okvira ne priključuju ovom hobiju. Naravno, integracija u smislu edukacije i stručno – tehničkog nadzora se podrazumijeva.

Metal detektori, magneti, magnetometri, gradiometri i LIDAR uređaji su kvalitetni alati za istraživanje materijalnih ostataka prošlosti. Bitno je tko ima taj alat u rukama. Regulacija, odnosno propisi ovog hobija koje će donijeti djelatnici Ministarstva kulture i medija su od iznimne važnosti za cjelokupnu zajednicu.

Najnovije

Svijet arheologije – otisci stopala, DNA sekvenca neandertalaca i očuvani sarkofazi

Svijet arheologije uvijek donosi zanimljive vijesti. Prošli put smo spomenuli moguće uništenje aboridžinskih lokaliteta uslijed rudarenja, požare u blizini Mikene te otkriće...

Vučedolska jarebica – uskoro premijera u Vukovaru

Vučedolska jarebica Jedna od najpoznatijih prapovijesnih kultura je zasigurno ona vučedolska. Vučedolska kultura je ime dobila po najpoznatijem, ujedno...

Kako dalje – razmatranja Ministarstva kulture i medija, arheologa te primjeri regulacija u inozemstvu – četvrti dio

Kako dalje? Udruga detektorista Hrvatske, Udruga Balkan Imperium i njihovi članovi te ostali građani koji koriste metal detektore dio...

Korištenje metal detektora i problematika arheoloških nalaza – treći dio

Posljedice U dosadašnjim dijelovima serijala obradili smo popularizaciju, odnosno korištenje metal detektora na arheološkim lokalitetima. U ovom, trećem dijelu...

Korištenje metal detektora na arheološkim lokalitetima – drugi dio

Dosadašnja praksa detektoraša Korištenje metal detektora kao rastući trend, arheološki kontekst, reakcija arheološke struke te zakoni elementi su...