Keramika predstavlja najučestaliju vrstu nalaza na arheološkim lokalitetima te je znatno otpornija na degradaciju od organskih i metalnih nalaza. Upravo datiranje na temelju tipološko-stilskih karakteristika keramike predstavlja najučestaliju metodu datiranja lokaliteta u arheologiji.
Na primjer, za razdoblja od antike pa na dalje keramika omogućuje izrazito precizno datiranje no problemi se javljaju sa starijim razdobljima. Kada promatramo prapovijesna razdoblja datiranje pomoću keramike postaje poprilično nesigurno jer ponekad na nekim prostorima nema kronološki jasnih tipološko-stilskih razlika u keramičkim nalazima.
Kao nadopuna relativnim metodama datiranja dolazi metoda 14C koja omogućuje uspostavljanje apsolutnih datuma analizom kostiju i ostalog organskog materijala. Kako organski materijal nije uvijek očuvan u omjerima pogodnim za izvedbu analize, mogućnost izravnog apsolutnog datiranja keramičkih lonaca predstavljalo bi idealno rješenje.
Upravo je tim stručnjaka sa Sveučilišta u Bristolu, pod vodstvom profesora Richarda Eversheda, predstavio tu novu mogućnost datiranja keramičkih ulomaka.
Masne kiseline u porama stijenki posuda
Trik ove metode je u izoliranju individualnih komponenti masti koje su preostale od primjerice kuhanja mesa ili mlijeka koje su se sačuvale u porama stijenki posuda. Primjer toga možemo vidjeti u nalazima ostataka 7000 godina starog sira na ulomcima keramike iz Pokrovnika i Danila pokraj Šibenika.
Stručnjaci su tako dizajnirali novu metodu sa najsuvremenijim uređajima spektroskopije nuklearne magnetne rezonancije (NMR) visoke rezolucije te tehnologija masene spektrometrije (MS) kako bi izolirali masne kiseline i provjerili jesu li dovoljno čiste kako bi bile pogodne za datiranje.

Ovom metodom datirali su niz nalaza sa raznih lokaliteta u Europi i Africi te dobili izrazito precizne datume čak i u rasponu jednog ljudskog životnog vijeka.
Izravno datiranje keramičkih ulomaka predstavilo bi ostvarenje sna za arheologe. Ukoliko se ova metoda ispostavi pouzdanom, omogućit će se pronalazak odgovora na niz pitanja koja je za sada teško razriješiti. Nadajmo se kako će se ova metoda iskazati korisnom za naše regionalne stručnjake te time ostvariti nove uspjehe u razumijevanju prapovijesnih zajednica naših prostora.