Intervju Predstavljamo udrugu ZipArh (prvi dio)

Predstavljamo udrugu ZipArh (prvi dio)

ZipArh

Centar za znanstveno – istraživački rad i popularizaciju arheologije Ziparh osnovan je 2018. godine. Aktivni su  na Facebooku i na Instagramu stoga je većina arheologa/studenata arheologije, ali i ljubitelja starina i istraživačkog rada upoznata s njihovim radom. Unutar udruge ZipArh okupile su se osobe s interesom za znanstvene discipline društveno/humanističkih i prirodnih smjerova, ali i ostali zaljubljenici u kulturnu baštinu. 

S obzirom kako je riječ o mladoj udruzi, arheopress.hr je odlučio napraviti intervju s predsjednikom udruge Daliborom Brankovićem koji je s nama podijelio detaljne odgovore na pitanja o članovima i ciljevima udruge, provedenim projektima, izazovima na koje su naišli, ali i budućim planovima.

Koji su ciljevi udruge ZipArh? 

Prema statutu udruge ciljevi glase: “Poticanje kulturnog razvoja i očuvanje prirodne i kulturne (materijalne i nematerijalne) baštine s naglaskom na arheološku baštinu te informiranje i podizanje svijesti javnosti o potrebi istog kroz znanstveno-istraživački rad, edukaciju, javni nastup, igru i sl.” Ipak u stvarnosti su ciljevi naravno poprilično širi. 

Jedan od najvažnijih takvih ciljeva je povezivanje arheologa (poglavito studenata i mlađih generacija magistara arheologije ) te drugih, srodnih stručnjaka iz polja antropologije, etnologije, povijesti itd. kako bi u konačnici ostvarili razne suradnje s raznim institucijama, privatnim tvrtkama, jedinicama lokalne uprave, muzejima i ostalima te surađivali na jednoj višoj razini nego što je to praksa u arheologiji Hrvatske inače. 

Osim toga tu smo i kako bi pomogli svim kolegama ukoliko je potrebna pomoć pri bilo kakvome projektu istraživanja, evaluacije, prezentacije, popularizacije arheologije ili srodnih znanosti ili kulturne baštine kao takve koliko je u našoj mogućnosti. 

U konačnici cilj je učiniti arheologiju privlačnom i zanimljivom svima, a ne samo “nama” i ukazati na njezinu važnost u svakodnevnom životu i načine iskoristivosti u civilnom društvu. Stoga se za svaki naš projekt prvotno postavljaju pitanja: “Kako će ovaj projekt pomoći zajednici?”, “Što sve treba napraviti kako bi prezentirali rezultate i znanstvenoj i široj publici?, “Kako ukazati nadležnim institucijama na važnost toga lokaliteta/manifestacije/radionice?” itd.  

Curicum Vitae – najava izložbe TZ grada Krka (Foto: Borut Brozović)

Kada ste se i zašto organizirali kao udruga? Koji je bio povod?

Kao studenti, nekolicina nas razmišljala je o osnivanju udruge te je ta ideja postojala od ranih godina fakulteta s obzirom na to kako nijedna druga udruga tog tipa na području grada Zagreba (i našeg odsjeka) nije zaživjela dugoročno (barem ne prema idejama koje smo mi imali). Tako smo se tek pred kraj fakulteta, odnosno početkom 2018. godine, ipak odlučili na organizaciju te smo spojili nekoliko ideja u jednu i stvorili ZipArh. 

Kolega Filip Vukoja i ja smo kao ideju imali osnovati neprofitnu organizaciju kao pravnu osobu za nastavak rada u arheologiji nakon završenog fakulteta s ciljevima napredovanja arheologije u Hrvatskoj, prijavljivanja projekata relevantnih za društvo, a opet znanstveno zanimljivih te pokretanja održivih istraživanja kojima ne bi jedini cilj bio zatrpavanje muzejskih depoa uz pokoju šturu objavu. Ideja je zapravo bila prezentacija i popularizacija lokaliteta ponajviše u suradnjama sa slabije razvijenim općinama i gradovima te onima koji na prvi pogled djeluju “siromašnije” po pitanju arheoloških lokaliteta i kojima je u cilju pronaći alternative za razvoj (veliki naglasak bio bi na turizmu no ništa nije isključeno). 

S druge strane kolegice Maja Mrvelj i Ana Koritić također su planirale osnivanje jedne neprofitne organizacije no više u smjeru manifestacija, događaja, nastupa, radionica i slično što se činilo kao idealna kombinacija s našom idejom i tako smo se u kratkom roku uspjeli složiti, skupiti primarnu ekipu i pokrenuti nešto što smo planirali duže vrijeme.

Koliko je stalno angažiranih članova i imate li suradnika? Ima li netko tko čini užu i stalnu ekipu?

Udruga trenutno broji 20 članova od kojih je većina stalno dostupna za sastanke, planove, pisanje projekata i ostale aktivnosti udruge, a neki se pak priključuju ovisno o mogućnostima. Unatoč tome postoji i taj uži i stalni dio ekipe koji aktivno sudjeluje u svemu što radimo, a tu su osim kolega Filipa Vukoje, Maje Mrvelj, Ane Koritić i mene, kolegice Franka Ovčarić, Valentina Lončarić i Izabela Andrašić.

Što se tiče suradnika, volio bih napomenuti kolegu dipl. arheologa Matiju Makaruna iz tvrtke Arheo Kvarner d.o.o. koji nam pomaže pri projektima na otoku Krku ali i šire, udrugu Kreativni Krk iz Krka s kojima smo održali festival Curicum Vitae – Povijest grada Krka gdje smo osim s njima, ostvarili i suradnju s kolegicom Dijanom Krešić iz eko udruge Vilino Polje iz Mostara. S udrugom Dragodid su naši članovi također surađivali na jednome projektu, a za budućnost planiramo i veće projektne suradnje koje će ostvariti možda već ove godine. 

Curricum Vitae (Foto: Borut Brozović)

Važno je istaknuti i Tomislava Ivančića (pokretača inicijative TI Experimental Archaeology) koji sudjeluje kao naš član no kao suradnike nas je pozvao na treće izdanje već gotovo kultne manifestacije “Svakodnevni život prapovijesnog čovjeka” koja se održavala zadnje tri godine na jezeru Borovik u blizini Đakova. 

Kao suradnike potrebno je spomenuti i razne studente Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kojima smo u 2019. i 2020. odlučili ponuditi pomoć pri realizaciji studentskih projekata (ponajviše arheoloških) u vidu opreme, volontera, znanja, prijevoza, logistike i drugih tehničkih i stručnih stvari, ali i sam Odsjek za arheologiju s kojim trenutno također prijavljujemo projekt.

Koje ste sve projekte do sad proveli? 

Do sada smo imali svega 5 većih projekata od kojih smo na 2 sudjelovali službeno kao suradnici iako su naši članovi bili voditelji i provoditelji i tih projekata. Uz već spomenuti festival Curicum Vitae-Povijest grada Krka” koji smo organizirali s udrugama Kreativni Krk i Vilino Polje i Tomislavovu manifestaciju “Svakodnevni život prapovijesnog čovjeka – Hrana na prapovijesni način”, sudjelovali smo na još 3 stručna projekta odnosno arheološka terenska pregleda. 

Kao suradnika uključili smo udrugu u studentski projekt “Terenski pregled prapovijesnih gradina otoka Lošinja 2019. godine”, proveli “Istraživanje crkve sv. Nikole u uvali Ogrul” uz detaljnije rekognosciranje okolice i čišćenje samog objekta te sami organizirali i financirali “pilot projekt” terenskog pregleda gradine Cvituša kod mjesta Lovinac u Ličko-senjskoj županiji kao prvu fazu pri istraživanju gradine koji je već ove godine dobio podršku lokalnih vlasti.

Crkva Sv. Nikole i uvala Ogrul na otoku Krku (Foto: Dalibor Branković)
Gradina i napušteno novovjekovno naselje i utvrda Bardo na otoku Lošinju (Foto: Filip Vukoja)
Gradina Cvituša kod Lovinca (Foto: Filip Vukoja)

Posebno bih možda istaknuo prvi projekt koji smo imali, odnosno Festival Curicum Vitae –Povijest grada Krka, koji je pokazao kako se uspješan i posjećen događaj ipak može organizirati u veoma kratkom roku (manje od mjesec dana). Bilo je dosta rupa i prostora za napredak no ekipa je bila sjajna i posjetitelji su bili zadovoljni, a nadamo se da će ove godine biti puno bolje!

Jeste li se susreli s kakvim problemima prilikom djelovanja kao udruga? 

Osnivanje udruge ili bilo koje druge vrste pravne osobe u RH uvijek vuče sa sobom probleme s birokracijom no ništa što se ne može riješiti strpljenjem, a jedini veći problem stvorilo nam je to što nam je pri osnivanju rečeno da pečat više nije nužnost u udrugama u RH te da ga ne moramo imati s obzirom da ionako uskoro izlazi iz uporabe kao i u velikom broju drugih zemalja EU. Međutim, ispostavilo se da ipak treba jer su nam počeli odbijati prijavnice za projekte pa smo umjesto jednog pečata morali početi prilagati cijele statute kako bi dokazali da ga nemamo, a u konačnici smo ga i napravili.

Drugih problema, naročito prilikom djelovanja, zasada nije bilo.

Najnovije

Svijet arheologije – otisci stopala, DNA sekvenca neandertalaca i očuvani sarkofazi

Svijet arheologije uvijek donosi zanimljive vijesti. Prošli put smo spomenuli moguće uništenje aboridžinskih lokaliteta uslijed rudarenja, požare u blizini Mikene te otkriće...

Vučedolska jarebica – uskoro premijera u Vukovaru

Vučedolska jarebica Jedna od najpoznatijih prapovijesnih kultura je zasigurno ona vučedolska. Vučedolska kultura je ime dobila po najpoznatijem, ujedno...

Kako dalje – razmatranja Ministarstva kulture i medija, arheologa te primjeri regulacija u inozemstvu – četvrti dio

Kako dalje? Udruga detektorista Hrvatske, Udruga Balkan Imperium i njihovi članovi te ostali građani koji koriste metal detektore dio...

Korištenje metal detektora i problematika arheoloških nalaza – treći dio

Posljedice U dosadašnjim dijelovima serijala obradili smo popularizaciju, odnosno korištenje metal detektora na arheološkim lokalitetima. U ovom, trećem dijelu...

Korištenje metal detektora na arheološkim lokalitetima – drugi dio

Dosadašnja praksa detektoraša Korištenje metal detektora kao rastući trend, arheološki kontekst, reakcija arheološke struke te zakoni elementi su...